UNESCO

Hrvatska se može pohvaliti s čak šest kulturno-povijesnih i prirodnih ljepota upisanih u UNESCO-ov popis svjetske spomeničke baštine.

STARI GRAD DUBROVNIK
Dubrovnik je grad izuzetne povijesti, svjetski poznate spomeničke baštine i ljepote (u UNESCO-vu registru svjetske kulturne baštine) i jedan je od najatraktivnijih i najpoznatijih gradova Sredozemlja.
Zidine starog Dubrovnika zaokružuju kompleks javnih i privatnih, sakralnih i svjetovnih građevina iz svih perioda gradske povijesti od samog osnutka u sedmom stoljeću.
Posebno su značajni glavna ulica starog grada, Stradun, Knežev dvor, Crkva Svetog Vlaha, Katedrala, tri velika samostana, zgradu Carine i Vijećnica. Dubrovačka Republika predstavljala je posebnu političku i teritorijalnu cjelinu.

PLITVIČKA JEZERA
Čine ih 16 međusobno povezanih jezera između Male Kapele i Plješivice u Lici. Dijele se na gornja (Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Jezerce, Burgeti i Kozjak) i donja jezera (Milinovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod). Najviše je Prošćansko jezero (639 m), a najniže Novakovića Brod (503 m).
Gornja jezera, okružena bujnom šumom i međusobno povezana brojnim vodopadima, leže u dolomitnoj udolini, a manja i plića donja jezera, oko kojih ima samo rijetkog žbunja tisovine, u vapnencima. Glavnu količinu vode Plitvička jezera dobivaju iz Bijele i Crne rijeke, koje se južno od Prošćanskog jezera spajaju u jedan tok. Vode jezera slijevaju se, poslije vodopada Sastavci na donjim jezerima u rijeku Koranu; u nju se slijeva i potok Plitvice, padajući s visine od 76 m.
Gornja jezera odijeljena su jedno od drugoga dolomitnim pregradama, koje stvaranjem sedre rastu u visinu i širinu praveći sedrene barijere. Sedra nastaje uglavnom na mjestima gdje voda pada s neke visine, inkrustacijom alga i mahovina kalcijevim karbonatom.
Donja jezera nastala su urušavanjem svodova nad podzemnim šupljinama kroz koje se gubila voda gornjih jezera. U vrletnim stijenama uz jezera i uz Koranu ima 14 spilja u vapnencu i 6 spilja u sedri (Šupljara, Golubnjača, Mračnjača, Velika pećina i dr.). Prvi hotel izgrađen je 1861, a UNESCO ih uvršćuje u popis Svjetske prirodne baštine 1979. godine.

EUFRAZIJEVA BAZILIKA U POREČU
Eufrazijeva bazilika najljepši je sačuvani spomenik ranobizantske umjetnosti na Mediteranu nastao u VI. st. u Poreču. u vrijeme biskupa Eufrazija. Iako je nešto manja od ostalih sačuvanih bazilika iz istog perioda, jedinstvena je jer je jedina crkva te vrste sa sačuvanom originalnom strukturom.
Glavni objekt kompleksa trobrodna je bazilika sa širim i višim središnjim brodom koji je od bočnih brodova odvojen s dva niza arkada. Sva tri broda završavaju polukružnim apsidama, a u glavnoj apsidi koja je šira i dublja od bočnih, smješten je ciborij. Uz sjeveroistočni kut bazilike nadovezuje se trolisna memorijalna kapela s elipsoidnim predvorjem, a njezino vanjsko predvorje (narteks) povezalo se s prostranim kvadratičnim dvoristem (atrij), na cijoj se zapadnoj strani nalazi osmerostrana krstionica (baptisterij).
Na prostoru između sjeverne strane atrija i obale mora podignuta je istovremeno jos jedna velika crkva sa osi okomitom na os glavne bazilike, a koja je u toku Srednjeg vijeka pregrađena u biskupski dvor.
Mnogo kasnije nastaju ostali objekti ovog kompleksa. U XVIII. st. cijeli je kompleks teško stradao, mnogi su dijelovi porušeni, a kompletna restauracija izvršena je poslije Drugog svjetskog rata.
Eufrazijeva bazilika bogato je ukrašena u bizantskom stilu mozaicima (koji, uz mozaike crkve San Vitale u Ravenni predstavljaju najznačajnije primjerke umjetnosti mozaika u Europi), te inkrustacijama, štukom i plastičnom dekoracijom.

DIOKLECIJANOVA PALAČA U SPLITU
Dioklecijan, rimski car, proveo je posljednje godine svojeg života pored Aspalathosa u Dalmaciji, gdje se i rodio. Sagradio je ogromnu palaču čija se originalna arhitektura mijenjala s vremenom, no kroz vjekove se zdanje malo mijenjalo. Unutar rimskih zidina se razvio grad. I danas se vidi ljepota peristila palače, Dioklecijanovog mauzoleja, Jupiterovog hrama, kolonada uzduž ulica, ranokršćanskih crkvica, romaničkih kuća, vratiju Andrije Buvine i arhitektonskih djela Jurja Dalmatinca. Ta povijesna jezgra današnjeg Splita uvrštena je 1979. godine u popis svjetske baštine.

KATEDRALA U ŠIBENIKU
Katedrala Svetog Jakova u Šibeniku, trobrodna je bazilka s tri apside i kupolom (visina unutrašnjosti je 32 m). Konstrukcija je katedrale započeta u venecijanskom gotičkom stilu, a dovršena je u stilu toskanske renesanse. Posvećena je 1555 godine. Gradnja je početa 1431. na mjestu gdje je ranije postojala manja katedrala tako da se u gradnji nove katedrale koristio materijal ranije postojeće crkve. U prvoj fazi gradnje sudjelovali su talijanski majstori Francesco di Giacomo, Lorenzo Pincino i Pier Paolo Bussato, zajedno s domaćim majstorima klesarima Andrijom Budčićem i Grubišom Šlafčićem (uzdužni zidovi i oba portala ). 1444. godine gradnju preuzima Juraj (Matejev) Dalmatinac. Pod njegovim vodstvom nastaju pobočne lađe, svetište, apside ukrašene frizom od 74 glava (smatra se da su to portreti eminentnih građana Šibenika) i sakristija. Nikola Firentinac je nastavio gradnju (završetak pobočnih lađa, kupola i projekt krovišta – kamenih svodova). Nakon smrti Nikole Firentinca 1505.godine, gradnju su katedrale konačno završili Bartolomeo i Giacomo de Mestre. Šibenska katedrala nema zidarskih elemenata, i gdje su zidovi, svodovi i kupole konstruirane jedinstvenom metodom (koju je prvi upotrijebio Juraj Dalmatinac) gdje se naknadno, u cjelinu slažu precizno isklesani kameni djelovi, metoda koja je korištena u tesarskom zanatu.
Zabat glavne fasade građen je u formi trolista kao jedan od najstarijih u Europi te se prirodno nastavlja kao dio trobrodnog tlocrta crkve u harmoniji s oblikom i veličinom svodova. Unutar katedrale, u lađama se nalazi nekoliko oltara, a iznad pobočnih lađa su dva reda galerija. Križ na oltaru Svetog Križa iz 1455.godine izradio je Juraj Petrović. Na oltaru Sveta Tri kralja nalaze se dva mramorna reljefa koji prikazuju anđele, rad Nikole Firentinca i slikara Bernardina Riccija. Kip proroka djelo je Pavla Gospodnetića iz 1594. godine. Rezbarena propovjedaonica dijelo je Jerolima Mondela (1624). Na oltaru Svetog Fabijana i Svetog Sebastijana slika je Filipa Zaninbertia. Glavni oltar Majke od Suza datira iz 1630. godine. Šibenska je katedrala dobila status Zaštićene svjetske baštine pod patronatom UNESCO-a 2000. godine.

ROMANIČKI GRAD TROGIR
Trogir su osnovali grčki kolonisti s otoka Visa u III. stoljeću prije nove ere. Na toj antičkoj jezgri leži povijesna jezgra Trogira, koji je najbolje sačuvan romaničko-gotički grad u centralnoj Europi. Trogirska srednjovjekovna jezgra, okružena zidinama, objedinjuje dobro sačuvan dvorac i kulu, te brojne građevine i palače iz romaničkog, gotičkog, renesansnog i baroknog perioda. Najznačajnija građevina je trogirska katedrala s portalom zapadnih vratiju, remek-djelom majstora Radovana najznačajnijim primjerom romaničko-gotičke umjetnosti u Hrvatskoj.

izvor: MVPEI